Priča s Agrokorom i Mercatorom, preuzimanjem ili spajanjem, zapravo traje već godinama, a ujesen je prošle godine dobila novi zaplet kad je Agrokor, suprotno očekivanjima većine promatrača, uspio okupiti respektabilan konzorcij sastavljen od IFC-a, EBRD-a i One Equity Partnersa i ponudio cijenu od 221 eura po dionici. U odnosu na današnju zadnju cijenu dionica Mercatora to je premija od vrlo dobrih 50 posto. No, kvaliteta ponude ionako nije bila upitna. Čitavo je vrijeme sporan tek - ponuditelj. Točnije, Agrokorova (pre)zaduženost zbog čega su Slovenci strahovali da će rješavanje tih obveza ubuduće pasti i na leđa Mercatora. Treba dodati i potiho lobiranje UniCredita za čitav posao što se čini i logičnim obzirom na povezanost pojedinih članica te grupacije (pa i Zagrebačke banke) s Agrokorom.

Krajem prošle godine postalo je jasno da od člitavog posla neće biti ništa kad je pod snažnim pritiskom slovenskog političkog vrha predsjednik Uprave Nove ljubljanske banke Božo Jašovič podnio ostavku. Prethodno je Nova kreditna banka Maribor već dala zeleno svjetlo za prodaju svog udjela Agrokoru, a NLB-ov pristanak značio bi de facto i finalizaciju posla. Uostalom, naknadno se doznalo da su ugovori već bili pripremljeni za potpisivanje nakon što je "nepoznat netko" (navodno ministar financija Križanič) pritisnuo Jašoviča da uskrati pristanak NLB-a.

Farsa je nastavljena (pokazalo se) fiktivnim interesom Mercatora za preuzimanjem Pivovarne Laško. Uistinu smiješan pokušaj zna li se kako se većinski udjel u Mercatoru i prodaje zato što banke suvlasnice više ne mogu financijski pratiti Mercator jer imaju dovoljno vlastitih problema i bez njega. S druge strane, i Pivovarna Laško traži vlasnika koji će nekad moćni holding financijski osoviti na noge, a Mercator svakako nije tog kalibra. Naposlijetku, prošloga je petka Mercator poručio da odustaje od Laškog a kao razlog navodi velike rizike koju bi za Mercator ta operacija imala, s obzirom na uvjete što su ih Mercatoru postavili dioničari PL-a na skupštini. Ti uvjeti za Mercator bi predstavljali prevelik rizik koji se ne bi mogao kontrolirati, tvrdi Mercator kao pojašnjenje odustajanja od operacije. Riječ je o zahtjevu dioničara PL-a da se izvede dokapitalizacija izdavanjem novih dionica s udvostručavanjem sadašnjeg kapitala. Uz to, Mercator je bio spreman za dionicu PL-a platiti 19 eura za dionicu, dok su dioničari skupine zahtijevali 34 eura. Ne treba previše isticati da je sve to bilo vrlo dobro poznato i u vrijeme kad je Mercator "izrazio interes" za preuzimanjem Laškog.

Svi bi ovi manevri i bili razumljivi kad bi, uz Agrokor, postojala još barem jedna ponuda za koju bi se onda, eto, lobiralo. Ovako, nije sasvim jasno čemu se u Ljubljani nadaju. Nije sporno da banke traže povoljnu cijenu za svoje dionice Mercatora. Uostalom, i banke i Laško jasno su poručili da bi bili spremni odustati od Agrokorove ponude ako bi država, u nastojanju da zaštiti interese slovenskog gospodarstva, sama objavila da je spremna za dionicu Mercatora ponuditi 221 euro ili veći iznos. To je, naravno, utopija u situaciji kad Sloveniji prijeti novo rušenje kreditnog rejtinga i kad država bez vlade lagano tone u sve dublju financijsku rupu. Ako Agrokor i njegova ponuda jesu problem, nije jasno zašto se opet ne raspiše novi natječaj i pokuša naći neki novi (točnije: drugi) kupac.

Čitava priča oko preuzimanja Mercatora, osim jasne namjere blokade Agrokora kao trenutno jedinog potencijalnog kupca, u podtekstu ima i konačan brodolom ideje slovenskog državnog kapitalizma. Kako ste mogli na SEEbizu pročitati jučer, državni kapitalizam uspijeva samo - kompetentnim državama. Slovenski je model zapravo neki hibrid koji u sebi nosi i tragove tajkunskih operacija Igora Bavčara i Boška Šrota koji su nekad dva moćna holdinga, Istrabenz i Pivovarnu Laško, financijski sasvim iscrpili i bacili na koljena. Zato je Atlantic Grupa prije godinu i pol i došla u priliku da preuzme Drogu Kolinsku, zato je srbijanski Nectar prije nekoliko mjeseci i došao u poziciju da kupi još jednu slovensku ikonu - Fructal. Zato je, primjerice, i Kostićeva MK Grupa vrlo blizu preuzimanja ljubljanskog Žita.

Osim perjanica slovenske korporativne scene, u tim su operacijama posebno stradale banke - prvenstveno Nova ljubljanska banka. Uz velike obveze najjačih poduzeća, nedavno je objavljen i podatak prema kojemu poduzeća u stečaju NLB-u duguju čak pola milijarde eura. Zbog spomenutih vratolomija NLB-u je, utvrdio je Nadzorni odbor još u rujnu prošle godine, potrebna dodatna dokapitalizacija teška 400 milijuna eura. Prije gotovo godinu dana već je jednom dokapitalizacijom kapital povećan za 250 milijuna eura. Obzirom da je većinski vlasnik te banke država jasno je tko će na kraju platiti ceh - građani. Banka je 2010. izgubila 202 milijuna eura a procjenjuje se da je lanjski gubitak u visini od oko 70 milijuna eura (puno više od onog što se planiralo početkom 2011.).

Iracionalno ponašanje slovenske elite u vezi Mercatora ima sasvim opipljive štete za male dioničare te kompanije koji u ovoj priči ispadaju najveći luzeri. Osamnaestog studenog prošle godine vrijednost dionica Mercatora iznosila je 182 eura. Dva mjeseca kasnije, one vrijede 23,1 posto manje, odnosno 140 eura.

Izvor: seebiz.eu