Čovjek se mora pitati što bi bilo kad bi umjesto radom, investiranjem i štednjom svoj kućni budžet vodio kao što to vode vlade širom svijeta. Dok s jedne strane iz tjedna u tjedan bilježimo rast pojedinih indikatora oporavka, s druge strane dugovi, odnosno rupe u proračunima većine zemalja postaju sve dublje i dublje. Kao što smo mnogo puta pisali, osnovni uzrok cijele ove krize je loš dug, pojedinaca, tvrtki i država, ili drugim riječima, ekonomski sistem koji je pojedincima dozvoljavao da uživaju životni stil iznad svojih mogućnosti, političarima da bez imalo grižnje savjesti nemilice troše novac koji im ne pripada i na kraju bankama koje su ionako zarađivale velike provizije prodajući dug ljudima koji ga ne mogu vraćati, da zamaskiraju dugove u „proizvode“ koji su još više poticali pohlepu.
Zato sada pomalo nevjerojatno zvuči da je osnovno sredstvo za borbu protiv krize novi dug. Kao da oboljelog od raka pluća liječite cigaretama. Razlika je jedino u tome što se ovaj puta direktno zadužuju samo države, dok će građani i dalje uživati u povlastici da te dugove plaćaju, što im neće biti teško jer će od svojih dragih vlada biti „spašeni i oporavljeni“.

Najnovije vijesti kažu da je američki proračunski deficit u veljači dosegnuo rekordnih 220,9 milijardi dolara što je za 14% više od prošlogodišnje veljače, a uzrok takvog rasta su ponajprije državni poticaji u obliku poreznih kredita građanima i tvrtkama.
Proračunske rekorde postiže i američki uzor po načinu izlaska iz krize Japan, koji se već dvadeset godina ne može izvući iz depresije, ali je zato za slijedeću financijsku godinu koja počinje u travnju donio proračun u vrijednosti od oko 1000 milijardi dolara (92300 milijardi jena) s tendencijom da ukupni javni dug do 2011. poraste na 200%.
Rekordni deficit od 154 milijarde dolara najavio je i kineski premijer Wen Jiabao objašnjavajući to težnjama ravnoteži "između održavanja relativno brzog, stabilnog razvoja i gospodarsko-strukturalne prilagodbe i inflacije".

Čovjek se mora pitati što bi bilo kad bi umjesto radom, investiranjem i štednjom svoj kućni budžet vodio kao što to vode vlade širom svijeta. Naravno, mnogi su to probali, ali i završili bez igdje ičega i s razorenim obiteljima. Problem je što ispod nas građana nema podanika koji bi plaćali naše dugove, a još manje investitora koji bi ih kupovali. Ono što je sasvim "normalno" za države, potpuno je apsurdno za nas kao pojedince.

No, kao i uvijek svijet ide dalje.
Od dobrih vijesti svakako treba zabilježiti značajan porast europske industrijske proizvodnje u siječnju od 1,4% na godišnjoj razini što je najveći rast u zadnjih dvadeset godina.
Ovih dana se „slave“ godišnjice dna pojedinih burzovnih indeksa pa je tako nakon doticanja 12-godišnjeg minimuma 9. ožujka prošle godine Dow Jones nadoknadio oko 62%, dok je u istom razdoblju S&P 500 nadoknadio 72% , a NASDAQ 84%. Solidan rast unatrag godinu dana imao je i naš Crobex koji je nadoknadio 69,4%.
Na tjednoj razini nije bilo većih promjena u odnosu na prošli tjedan, ali su najznačajniji svjetski burzovni indeksi ipak ostali u pozitivi: Dow Jones +0,5%, S&P 500 +1%, Nasdaq +1,78%, FTSE +0,4%, CAC +0,4%, DAX +1,1%, Nikkei +3,7%
Uz ukupni redovni dionički promet od 114,692 milijuna kuna Crobex je tjedan završio na 2.171,31 boda što je porast od 1,56%, a Crobex10 na 1.161,89 bodova uz tjedni rast od 1,86%.

Što se tiče naših domaćih događanja, moram malo prokomentirati određene poteze naše vlade koja se za razliku od ostalih ne zadužuje nego posuđuje sredstva za reprogram dugova.
Prilično mlako, s obzirom na galamu oko toga, dočekali smo vijest da se od 1. srpnja ukida stopa kriznog poreza od 2% na primanja od tri do šest tisuća kuna s ciljem povećanja potrošnje. Na stranu nada o povećanju potrošnje, ali s obzirom da je krizni porez opravdavan kao nužnost, kao nešto bez čega nam nema spasa, pitam se što se to promijenilo u državnom budžetu (osim sve dubljeg minusa) da je naglo postao nepotreban, bar u ovom dijelu u kojem se ukida. I još me više brine kojom će opakom mjerom uskoro biti zamijenjen.

Druga vijest koja me također zbunjuje je najava svojevrsnog New Deala, kako su to mediji odmah nazvali, odnosno novog ciklusa javnih investicija ukupne vrijednosti oko 15 milijardi kuna. Javna poduzeća uložit će 12,6 milijardi kuna, dok će iz proračuna ići oko dvije milijarde kuna. Ako se prisjetimo svih afera u javnim poduzećima kao i njihove prezaduženosti, nameće se staro pitanje: odale lova? I odmah zatim…čemu nagrađivati nekoga tko se neupitno pokazao nesposobnim? Da ne spominjem da se radi uglavnom o investicijama koje sigurno neće donijeti brzi povrat novca... više na www.4capital.hr